r

im. s. neskl. dvadeset treće slovo hrvatske abecede

r

im. m. neskl. usni alveolarni treptajni zvonačni suglasnik

rȁbijātan

prid. G rȁbijātna; odr. rȁbijātnī, G rȁbijātnōg(a); ž. rȁbijātna, s. rȁbijātno; komp. rabijàtnijī v. grub, nasilan

rȁbijātno

pril. v. grubo, nasilno

ràbīn

im. m. G rabína, V rȁbīne; mn. N rabíni, G rabínā rel. židovski vjerski učitelj, voditelj židovske vjerske zajednice

ràbīnskī

prid. G ràbīnskōg(a); ž. ràbīnskā, s. ràbīnskō koji se odnosi na rabine

rábiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. rȃbīm, 3. l. mn. rȃ, imp. rábi, aor. rábih, imperf. rȃbljāh, prid. r. rábio, prid. t. rȃbljen obavljati što s pomoću čega [~ računalo]; sin. koristiti se v. pod koristiti, služiti se v. pod služiti, ( uporabljivati), upotrebljavati

rábljēnje

im. s. G rábljēnja obavljanje čega s pomoću čega; sin. korištenje, služenje, ( uporabljivanje), upotrebljavanje

rȃcija

im. ž. G rȃcijē; mn. N rȃcije, G rȃcījā pregled ulica, kuća i drugih objekata radi hvatanja sumnjivih osoba [policijska ~]

rȁcionālan

prid. G rȁcionālna; odr. rȁcionālnī, G rȁcionālnōg(a); ž. rȁcionālna, s. rȁcionālno; komp. racionàlnijī 1. v. razborit, razuman 2. fil. koji je u skladu s razumom, koji je u dosegu razuma; ant. iracionalan

racionàlist

im. m. G racionàlista, V racionàlistu; mn. N racionàlisti, G racionàlīstā sljedbenik racionalizma

racionàlistica

im. ž. G racionàlisticē; mn. N racionàlistice, G racionàlistīcā sljedbenica racionalizma

racionàlističin

prid. G racionàlističina; ž. racionàlističina, s. racionàlističino koji pripada racionalistici

racionalìstičkī

prid. G racionalìstičkōg(a); ž. racionalìstičkā, s. racionalìstičkō koji se odnosi na racionaliste i racionalizam

racionalizácija

im. ž. G racionalizácijē 1. usavršavanje rezultata rada i smanjenje troškova [~ proizvodnje] 2. mat. množenje brojnika i nazivnika takvim izrazom da se u nazivniku izbjegnu korijeni

racionalìzam

im. m. G racionalìzma učenje prema kojemu je razum izvor svake spoznaje i vrhovno načelo života i kulture

racionalizírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. racionalìzīrām, 3. l. mn. racionalizírajū, imp. racionalìzīrāj, aor. racionalizírah, imperf. racionalìzīrāh, prid. r. racionalizírao, prid. t. racionalìzīrān 1. usavršiti/usavršavati rezultate rada i smanjiti/smanjivati troškove [~ proizvodnju] 2. mat. množiti/pomnožiti brojnik i nazivnik takvim izrazom da se u nazivniku izbjegnu korijeni

racionálnōst

im. ž. G racionálnosti, I racionálnošću/racionálnosti 1. v. razboritost, razumnost 2. svojstvo onoga što je u skladu s razumom, što je u dosegu razuma; ant. iracionalnost

rȁčić

im. m. G rȁčića; mn. N rȁčići, G rȁčīćā um. mali rak

rȁčjī

prid. G rȁčjēg(a); ž. rȁč, s. rȁč 1. koji se odnosi na rakove [~ rep] 2. pren. koji je kao u raka [~ hod]

ràčūn

im. m. G račúna; mn. N račúni, G račúnā 1. mat. postupak kojim se računa 2. pismena potvrda o kupljenoj robi ili plaćenoj usluzi [izdati ~] 3. ugovor između banke i korisnika njezinih usluga na temelju kojega banka korisniku pruža usluge [tekući ~; broj računa] 4. v. korist

rȁčunālnī

prid. G rȁčunālnōg(a); ž. rȁčunālnā, s. rȁčunālnō inform. koji se odnosi na računalo [~ program]; sin. kompjutorski razg.

račùnalo

im. s. G račùnala; mn. N račùnala, G račùnālā inform. elektronički uređaj koji prima, obrađuje i sprema različite podatke, stroj koji provodi unaprijed pripremljen i unesen niz naredaba koje tvore program [digitalno ~]; sin. kompjutor razg.  džepno ~ mali elektronički uređaj s pomoću kojega se izvode temeljne računske radnje; sin. kalkulator; glavno/veliko ~ računalo kojim se istodobno može služiti mnogo korisnika pa se najčešće upotrebljava za obradbu goleme količine podataka u velikim organizacijama; malo ~ računalo koje se prema veličini i snazi nalazi između radnih stanica i velikih, odnosno glavnih računala; sin. (miniračunalo); osobno ~ računalo dovoljno niske cijene da se može nabaviti za kućnu uporabu, ali se često upotrebljava i za obradbu poslovnih podataka; pločasto ~ računalo koje ima svojstva prijenosnih i ručnih računala, a po njegovu se zaslonu može pisati ili crtati; prijenosno ~ lagano, prenosivo osobno računalo s tankim zaslonom koje korisnik pri radu može držati u krilu, a napaja se iz električne mreže ili s pomoću akumulatorskih baterija; sin. prijenosnik; ručno ~ malo računalo koje korisnik pri radu može držati na dlanu; sin. dlanovnik; stolno ~ osobno računalo oblikovano za uporabu na radnoj površini, sastavljeno od zasebnih sastavnica od kojih je glavna jedinica sustava, obično u obliku četvrtaste kutije koja je smještena na radnoj površini ili ispod nje

računálstvo

im. s. G računálstva inform. grana elektronike koja se bavi računalima

račùnānje

im. s. G račùnānja 1. utvrđivanje ili određivanje čega s pomoću računa, izvođenje računske operacije 2. očekivanje čega ili nadanje čemu

račùnati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. račùnām, 3. l. mn. račùnajū, imp. račùnāj, aor. račùnah, imperf. račùnāh, prid. r. račùnao 1. mat. utvrđivati ili određivati što s pomoću računa, izvoditi računsku operaciju [~ napamet; ~ na prste] 2. pren. očekivati što ili se nadati čemu [~ na prijateljsku pomoć; ~ na uspjeh]

račùnica

im. ž. G račùnicē; mn. N račùnice, G račùnīcā zast. udžbenik iz računa, matematike za niže razrede škole

računovòdstvenī

prid. G računovòdstvenōg(a); ž. računovòdstvenā, s. računovòdstvenō koji se odnosi na računovodstvo [~ sustav]

računovòdstvo

im. s. G računovòdstva 1. sustavno praćenje financijskoga poslovanja ustanove 2. služba koja obavlja istoimeno sustavno praćenje poslovanja 3. prostorija u kojoj je smještena istoimena služba

računòvođa

im. m. G računòvođē, V rȁčunovođo; mn. m. ž. N računòvođe, G računòvōđā osoba koja obavlja računovodstvene poslove [taj ~; ti računovođe; te računovođe]

računòvotkinja

im. ž. G računòvotkinjē; mn. N računòvotkinje, G računòvotkīnjā žena koja obavlja računovodstvene poslove

ràčūnskī

prid. G ràčūnskōg(a); ž. ràčūnskā, s. ràčūnskō koji se odnosi na račun i računanje [računska radnja; računske operacije; računski stroj]

rȁčvati se

gl. nesvrš. povr. prez. 3. l. jd. rȁčvā se, 3. l. mn. rȁčvajū se, aor. 3. l. jd. rȁčvā se, imperf. 3. l. jd. rȁčvāše se, prid. r. rȁčvao se granati se u dva kraka [Put se račva.]

rȁčve

im. pl. t. ž. G rȁčāvā/rȃčvā/rȁč 1. mjesto na kojemu se stablo počinje granati 2. drvo ili grana koja se razdvaja u dva kraka; sin. rašlje

rȃd

im. m. G rȃda, L rádu; mn. N rȁdovi, G rȁdōvā 1. svjesna ljudska tjelesna i duhovna djelatnost koja ima svrhu da se učini što korisno [umni ~]; ant. nerad 2. ono što je učinjeno ili urađeno [ručni ~; umjetnički ~] 3. pismeni zadatak koji treba napraviti tijekom školovanja [diplomski ~; školski ~; maturalni ~] 4. plaćena djelatnost [~ na određeno vrijeme] 5. mn. skup djelovanja u određenome području [javni radovi; podzemni radovi] 6. djelovanje kakva sustava [~ motora; ~ bubrega; ~ tvornice] 7. fiz. svladavanje sile pri gibanju čestice na kojemu putu, fizička veličina koja se izračunava množenjem vrijednosti sile i puta, mjeri se džulima

rad

oznaka za radijan

rȁdār

im. m. G rȁdāra, I rȁdārom/rȁdārem; mn. N rȁdāri, G rȁdārā tehn. uređaj koji odašilje radiovalove u okolni prostor i prima ih kad se odbiju od predmeta u okolici te tako određuje njihov položaj

rȁdārskī

prid. G rȁdārskōg(a); ž. rȁdārskā, s. rȁdārskō koji se odnosi na radar

rȁdi

prij. G označuje da je što namjera, svrha čemu [otputovati ~ promjene; vježbati ~ zdravlja]; sin. (glede, poradi, zaradi)

ràdīč

im. m. G radíčā; mn. N radíči, G radíčā bot. 1. dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika 2. jestivo lišće istoimene biljke  divlji ~ višegodišnja samonikla zeljasta biljka nazubljenih listova koja raste po livadama; sin. maslačak

rȃdij

im. m. G rȃdija kem. kemijski element (Ra), u prirodi se pojavljuje iznimno rijetko, radioaktivna kovina koja se upotrebljava u nuklearnim istraživanjima i u medicini

radijácija

im. ž. G radijácijē v. zračenje

radìjān

im. m. G radijána; mn. N radijáni, G radijánā mat. jedinica kuta jednaka središnjemu kutu kojemu pripada luk na jediničnoj kružnici duljine jedan (rad); sin. kutni stupanj v. pod stupanj

radìjātor

im. m. G radìjātora, I radìjātorom; mn. N radìjātori, G radìjātōrā grijalica koja se sastoji od spojenih cijevi koje se zagrijavaju vrućom vodom ili uljem

rȃdijev

prid. G rȃdijeva; ž. rȃdijeva, s. rȃdijevo kem. 1. koji pripada radiju [~ atom] 2. koji sadržava radij [~ hidroksid]

rȃdījskī

prid. G rȃdījskōg(a); ž. rȃdījskā, s. rȃdījskō koji se odnosi na radio, sustav elektroničkoga snimanja, prenošenja i emitiranja zvuka [~ prijamnik; radijska izvedba]

rȃdijus

im. m. G rȃdijusa; mn. N rȃdijusi, G rȃdijūsā v. polumjer

radìkāl

im. m. G radikála; mn. N radikáli, G radikálā kem. skupina od dvaju ili više atoma koja može nepromijenjena proći kroz više kemijskih reakcija, a ne može samostalno postojati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga